Radivoje Bojičić: OŠIŠANI JEŽ – NEZVANIČNA VERZIJA (2)

"OŠIŠANI JEŽ" U RATOVIMA U KOJIMA JESMO I NISMO UČESTVOVALI
"Ošišani jež" učestvovao je u tri rata.
Prvi je Drugi svetski.
Drugi je, rat u kome niko odavde, pa ni "Ošišani jež" nije učestvovao.
Treći je Prvi belosvetski rat.
Onaj, u kome je bombardovana Jugoslavija.
I ako je bombardovanje Beograda 6. aprila1941. značilo prestanak izlaženja, jer su na sceni ostajali samo oni koji sviraju u diple, bombardovanje Beograda od 24. marta do 10. juna 1999. značilo je da se izlaziti mora, jer su na sceni ostajali samo oni koji predaju etiku.

IVAN IVANOVIĆ: Drainčev projekt balkanske kulture

Читалац који је пратио Драинчев рад вероватно ће се сложити са мном да је овај песник био човек идеја и пројеката. И то не само на књижевном него и на друштвеном плану. Поред тога што је донео модернизам у српску књижевност, ангажовао се и на друштвеном преображају. Нас овде занима његов пројекат о балканској култури.
Све је почело Драинчевим отвореним писмом бугарским интелектуалцима, објављеном најпре у Београду у Правди, 25. децембра 1930. године, а потом у Софији у Књижевном гласу, 10. јануара 1931. године.

Radivoje Bojičić: OŠIŠANI JEŽ - NEZVANIČNA VERZIJA (1)

"Ošišani jež" - novinarski posao kao dobar biznis * "Ošišani jež" u ratovima u kojima jesmo i nismo učestvovali * "Ježevo" žrtveno polje * Kako su se VUSERAVALI od "Ježa" * "Ošišani jež" u virtuelnoj stvarnosti
"OŠIŠANI JEŽ" - LOŠ POSAO I DOBAR BIZNIS
Da je "Ošišani jež" nikao na za satiru veoma plodnom tlu, na tlu koje bi satirom moglo da hrani bar polovinu Evrope, svedoči i to što se ovim poslom Srbi bave od kad znaju za sebe, a pogotovo od kad to što znaju umeju i da zapišu.
Naš najbolji poznavalac istorije srpske satire, Alek Marjano, i sam veliki srpski satiričar, za svog najstarijeg prethodnika uzima Svetoga Savu i njegove reči:
"A ja nedostojni i lenjivi i hudi monah Sava, sažalih se pomislivši na svoje nerazumevanje..."
Naravno, postoji i srpska varijanta Juvenalovog uzvika: "Teško je danas ne pisati satiru".
To je uzvik inoha Isaije koji je živeo u prvoj polovini Četrnaestog veka i koji zapisa:
U DOBRA VREMENA POČEH
U dobra vremena počeh
a svrših to u najgore
od svih zlih vremena.
A da se satirom mogu baviti ne samo titularni prinčevi, nego i prinčevi duha, pokazuje nam i Stefan Lazarević, koji se u pesmi "Pop, nepop, i opet pop", već u samom naslovu poigrava rečima, kao da je pripadnik današnje Ježeve škole humora i satire, a ne srednjevekovni despot.

Vojislav Vukotić : PESME ISPOD CRTE

ПУТ

Кад сунце изађе,
Тад да одеш.

Нека те Бог чува,
А ти чувај свој црни хлеб.

LJUBODRAG STOJADINOVIĆ: Mladena Dosina

Малена и складна млада жена, смеђе косе увијене у некакву разбарушену пунђу, мами пилиће по авлији.
„Пи, пи, пи, дођите на жито, мили моји лисица вас не однела!“ Живина се мота око њених ногу. Свако пиле, свака кокошка испуштају кокот или цијук на свој начин, и Младена, домаћица, жмурећи може да их препозна.
Кад пернтати живаљ напуни гуше, Младена финим, али снажним гласом подвикне мужу Добросаву, коме су много пре женидбе, због уштеде слова скратили име: „Досо, отвори кочину и тор да пилићи полегају. И види да крмача не угњави неко прасе.“

Zoran Ilić: Najgore (ni)je prošlo

To je prošlo!
Meni nije jasno: šta?!
Važno je da je od tada
prošlo pola godine:
to jeste važno.

Ja mislim da najgora kriza
tek predstoji!
Ko si ti bilo šta da misliš?!

Najgore je prošao najbolji.